Legenda o Manduševcu

Legenda o Manduševcu

Legenda o Kamenitim vratima i ona o Manduševcu nekako uvijek idu ruku pod ruku…

„U Vjesniku od 15. srpnja 1987. novinar I. Sikić objavio je tekst pod nazivom "Legenda o Mandi":
"Mandušo, zagrabi!
Kratkom rečenicom začela se davnih stoljeća legenda što nesmanjenim žarom živi i danas. Štoviše, upravo su posljednja zbivanja oko najpoznatijeg zagrebačkog zdenca zazvala duh prošlosti i otpuhala prašinu s knjiga o manduševačkoj legendi. U jednu od njih je u prošlom stoljeću Ivan Krstitelj Tkalčić, poznati gradski povjesničar, prebendar i arhivar stolne crkve, pretočio usmenu predaju što su je Zagrepčani prenosili s koljena na koljeno.

U davna vremena, kaže legenda, na mjestu gdje počiva Zagreb bila je pustinja kojom je vladala strašna suša. Kada je ban s vojskom prolazio tim krajevima, ljudi su klonuli od žeđi. Na jednom mjestu usred pustinje ban se zaustavi, zabode mač u suhu ispucalu zemlju iz koje odmah pokulja vrelo bistre vode. Zatim ban usklikne žednim vojnicima:
- Zagrabite!
Istovremeno ban ugleda djevojku, koja je stajala pored izvora i reče čuvenu rečenicu. Prema predaji, djevojka pruži žednom banu vode, a Zagreb i Manduševac dobiše imena.

Manduševac je uistinu bio duša grada pa je legenda oživljavala u mnogim presudnim godinama zagrebačkog zdenca - poput 1852., kada je potok zatrpan (izvor je, naime, bio pri kraju Bakačeve), a cijevi zamijenile klokot vode. Zdenac je dobio novo lice: okružili su ga željeznom ogradom, a u sredinu postavili kandelabar s pet svjetiljaka.

Ali, već 1878. ispijena je i posljednja čaša manduševačke vode – izvor je potekao prema kanalizaciji. Zatrpavanjem zdenca 1895. odigrao se posljednji čin manduševačke tragedije. Ostala je Manda i " Zagrabi,
Mandušo..."

Izvor: Ljiljana Marks „ Zagrebačka usmena tradicija između ljubavi i politike“

Na slici Manduševac danas, preuzeto sa http://www.dpreview.com/galleries/516138462/photos/1919916



7.3.2013.