O štakorima

O štakorima

Smeđi štakor (Rattus norvegicus) je jedna od najpoznatijih vrsta štakora. Tijela dužine do 25 cm, sivi ili smeđi štakor je jedan od najvećih predstavnika mišolikih glodavaca. Ovaj se glodavac podrijetlom iz sjeverne Kine rasprostranio na sve kontinente izuzev Antarktike što ga čini najuspješnijim sisavcem na Zemlji nakon čovjeka.

Smeđi štakori imaju precizan sluh, osjetljiv na ultrazvuk, i posjeduju visoko razvijen osjet njuha. Frekvencija srčanog ritma im je obično između 300 i 400 otkucaja u minuti, a frekvencija disanja oko 100 udisaja u minuti. Vid pigmentiranog štakora je izrazito slab, kao u čovjeka s oko -5 dioptrija, dok albino jedinke (koje nemaju melanina u očima) zbog većeg rasapa svjetla imaju dvostruko slabiji vid.

Smeđi štakor je obično aktivan noću. Dobar je plivač (na površini vode i ispod nje), ali za razliku od crnog štakora slab penjač. Dobri su kopači i često grade složene sustave jazbina. Istraživanje iz 2007. je otkrilo da smeđi štakori imaju metakogniciju, svijest o vlastitim procesima mišljenja, koja se dosada smatrala svojstvenom samo čovjeku i nekim primatima.

Iako ih ljudi ne vole zbog toga što su prijenosnici nekih bolesti , štakori se sve češće pojavljuju kao kućni ljubimci. Kao kućni ljubimci drže se od 19. stoljeća. Inteligentni su te se vole igrati igračkama, a ponašanje im nije isto kao i kod štakora u divljini.

Izvori: http://hr.wikipedia.org/wiki/Smeđi_štakor i http://forum.zekoiprijatelji.com/index.php?page=17

Na slici Alys, moja štakorica, znatiželjno viri iz sigurnosti rukava



20.3.2013.