Granica Dobra i Zla

„A sa ove parcele imate sasvim lijep pogled na okolinu...“ ruka je ocrtala planine i dvorac u daljini.

„Mislite, ne ja, nego oni koji će doći posjećivati moj grob?“ kašljucnuo je klijent obazrivo.

„Vi, oni, u smrti to, dragi moj gospodine, postaje jedno. Vidjet ćete kad umrete, uostalom“, Vlad je zamahnuo teškim kaputom i nastavio:

„Ovaj dio groblja je puno jeftiniji, jasno je i zašto. I sam dojam koji ostavlja grobnica izgrađena na dijelu iza kapele govori o tome da je i Bog okrenuo leđa onima koji su pokopani ovdje. Vjerujem da želite izbjeći tako nešto, stoga Vam predlažem ovih par grobnica odmah uz vrata kapele.

Vrlo otmjeno, ako smijem primijetiti, a razlika u cijeni je zanemariva ako uzmemo u obzir da i tako nećete Vi snositi troškove pogreba. Stoga si možete dozvoliti mali luksuz prije same smrti, zar ne?“ nabacio je znalački osmjeh koji je uvijek palio.

„Da, u pravu ste“, s palcem u ustima, klijent je kalkulirao o onome što mu je Vlad napričao i ispokazivao zadnjih pola sata.

 

„Ipak, moram još malo razmisliti. Shvaćate, nije to odluka koja se može donijeti samo tako...“ okrenuo se oko sebe i pogledom zaokružio staro groblje. Prstom je prešao po mahovini keltskog križa koji mu je stajao nasuprot i pogledao Vladu iskosa:

„Ne bi Vam smetalo da malo sam prošećem okolo i razmislim?“

„Dapače, dapače! Samo Vi dajte“, Vlad se naklonio i hitro nestao u unutrašnjosti kapele.

 

„I? Jel ide?“ crvenokosa je djevojka čekala s nestrpljenjem Vladov ulazak.

„Je, savršen je kandidat. Razgleda, dvoji se, a ne zna siromah da je već donio odluku“, njegov ju je smijeh podsjećao na crvljive daske. Ustala je:

„Da krenem?“

„Idi, pa da završimo za danas.“

 

Kada je zatvorila vrata za sobom, napokon si je dozvolio da mu licem pređe zatomljeni bijes i nezadovoljstvo. On, kojeg su se do nedavno bojali na svim kontinentima! On, koji je slovio za najkrvoločnijeg vampira svih vremena! On, grof, vlastelin, ratnik... sada je bio samo jedan u nizu sitnih poduzetnika koji su u doba recesije rasprodavali djedovinu da bi preživjeli.

Spao je na to da se morao udružiti se sa sukubom čiju je financijsku sigurnost potkopala trgovina ljudima koja je muškarcima omogućavala grešne užitke po niskoj cijeni bez  petljanja sa nezemaljskim dobrima. Ma koliko Lilith sladostrašća nudila, ljudi više nisu bili tako glupi da bi nasjedali na njene trikove.

 

Živjeli su u vremenu inflacije drevnih mitova. Njihove su tržišne vrijednosti pale poput dionica i neki svijetleći vampiri i vilenjačke konobarice danas su vrtjeli njihovo negdašnje bogatstvo.

Zapalio je cigaretu gladno poput studenta, što nikada prije nije radio i uhvatio se papirologije, još jedne pokore njegova novog statusa.

 

Lilith je smanjila svoju vidljivost i polu prozirna koračala prema rubu groblja gdje je stajo sjedokosi muškarac. Glumeći grobljanskog duha, trebala ga je obrlatiti da što prije potpiše ugovor. Mrzila je svoj posao. Mrzila je što je uopće došlo do toga da uopće treba posao. Mrzila je... stala je usred svoje krunice mržnje i počela psovati:

„Koji jebeni idiot! Pa ta vampirska seljačina s Karpata ne zna razlikovati smrtnika od jebenog anđela! I koj' ćeš kurac ti tu, za ime Luciferovo?!“

Arhanđeo Gabrijel se nije dao smesti toplim dočekom:

„Imam prijedlog za tebe, lutko“, dodao je, podrugljivo se smješkajući dok ju je odmjeravao.

Mrzila je anđele. Bahati, arogantni, zgodni. I nedostupni. Fuj!

„Boli me kurac za tvoj prijedlog!“ okrenula se i odjurila u pravcu kapele.

Prepriječio joj je put.

„Poslušaj prijedlog, svidjet će ti se.“

„Šta bi se meni od tebe moglo svidjeti?“ upitala je posprdno, retorički, i okrenula mu leđa.

„Povratak stare slave... Naravno, ako to želiš. Možda ti se više sviđa raditi kao duhovna pomoćnica zaboravljenog vampira. Sama odluči“, sada je Gabrijel njoj okrenuo leđa i krenuo prema kapiji.

 

Lilith je teško gutala. Stara slava, stari običaji, dragi mali, naivni ljudi i njihove slatke duše...

Potrčala je za Gabrijelom.

 

***

 

Vlad se već polako spremao za spavanje kada je Lilith banula u njegovu grobnicu, sva uplakana. Otkada su se udružili, nije je vidio da izražava ljudske emocije, a kamoli da... plače.

Gledajući je kako stoji u svojoj najljepšoj crvenoj opravi, Vlad se pitao što je moglo sukubu natjerati na ovako nedemonsko ponašanje. I to još pred očima svjedoka.

Nije bio glup. Znao je da ga Lilith ne poštuje, isto kao ni on nju. Zaboga, tko bi poštovao nekoga tko je izgubio respekt od strane ljudi?! A, oni su, Bog mu je svjedok, stvarno svašta štovali...

 

„Što je bilo, Lil? Hej, prestani, nije vrijedno...“ pokušao je riječima zaustaviti poplavu. Nije išlo. Uzdahnuo je i napravio ono čega se grozio. Zagrlio ju je.

Nije bio pobornik fizičkog kontakta. Dodirivati hranu je bilo jedno, no biti blizak s nekim od koga se nećeš najesti, po njemu nije bilo nimalo produktivno. Drastične situacije iziskuju drastične mjere, sjetio se grafita sa nedavno opljačkane pošte u selu i uzeo sukubu u naručje.

„Šta se desilo, Lil?“ ponovio je pitanje, gladeći joj kosu.

„Re-eekao mi-iii je-ee da-aaa aaaaaaa“, rečenica je završila novim tsunamijem.

 

Vlad je vidio da od spavanja neće biti ništa te ju je, držeći za ruku poput djeteta, odveo u starinsku kuhinju sa kaminom koja im je služila kao ured. Posjeo ju je na stolicu, zapalio vatru, pripravio joj kakao u porculanskom lončiću i zgurao joj ga u ruke. I sjeo.

Odahnuo je kad je počela srkati topli napitak, zajedno sa suzama koje su prestale teći u tako osebujnom broju.

„Gabrijel.“

„Što s njim?“

„Gabrijel me navukao da odradim posao za njega. Onaj klijent od danas, to je bio on“, digla je pogled sa kakaa i vidjela Vladov iskreno zabrinut pogled prije nego je, hineći ravnodušnost spram njena stanja, upitao:

„Vi... nematerijalni... vi imate neke fore da vas mi ne skužimo, jelda?“

„U biti... da“, Lilith je postiđeno spustila pogled, shvativši da ga je proglasila neukom seljačinom bez razloga. Vlad uistinu nije mogao znati da je ono bio anđeo, osim ako anđeo nije htio da on to sazna. A očito nije. Predstava je bila namijenjena njoj. 

„I jesi li ga odradila?“

„Nisam... mogla“, suze su joj opet krenule niz lice i Vlad se pobojao da je zalud kuhao kakao.

„Namjerno me poslao tamo znajući da neću uspjeti zavesti tipa“, malim je stopalom bijesno udarila o kameni okov kamina.

„Ovaj, kako to da nisi uspjela?“ Vladu se sviđao njezin bijes. Sve je bilo bolje od suza.

„Zato jer se tip pali na muške, a ne na žene! Odskočio je od mene kao da je vraga vidio!“

Da je situacija bila drugačija, i da je bila iole stabilnija, Vlad bi joj ukazao da je jadnik, ako ćemo iskreno, i vidio vraga. S obzirom na situaciju, večeras joj nije htio proturječiti.

„A ona je pernata stoka to jako dobro znala! Vidjela sam im zajedničku sliku, tipa i Gabrijela, kraj kreveta, prije nego sam se bacila kroz prozor. Tip čak nije ni pogledao za mnom, jel sam se ubila il šta! Samo je zatvorio kapke i stavio rezu. Kao da sam... kužna!“

Obrisala je nos u haljinu i nastavila:

„Zašto mi to Gabrijel radi? Ništa s time nije dobio, samo me je dodatno ponizio, kao da ovo što moram raditi nije dovoljno loše...“ suze su opet krenule, ali je Vlad već bio spreman:

„Shvati jednu stvar, Lil: naše je vrijeme prošlo. Anđeli su sada ti koji se šepire na policama knjižara. I dokle god je tako, mogu raditi što god hoće.“

Lilith je digla glavu, pogledavši ga kao da ga prvi put vidi:

„Ali... on je anđeo, kužiš? On je na strani Dobra, bla bla, nije ko mi! Mi radimo ovakve gadarije, to jest radili bi ih da imamo više na kome, ali on je Dobrica, ne Zlica, on...“

 

„Djeca“, pomislio je Vlad i uzeo svoj kaput u krilo. Izvadio je iglu i konac i krenuo ga krpati. Ovaj će razgovor potrajati.

 

„Lil, draga... ajmo ispočetka. To što je netko definiran kao biće Dobra ne čini ga automatski dobro osobom. Poglavito ne prema nekome tko je definiran kao biće Zla, kao što si to ti. Stoga ne možeš očekivati da netko bude fer prema tebi samo zato jer je eto etiketiran kao Dobrica. Jasno?“

„Ali... zašto? Zašto je to napravio? Zašto me želi poniziti još više nego što su me ponizili ljudi svojim nevjerovanjem u mene?“

“Zato jer to može.“

„Ali... on je Dobrica!“

„NE, Lil, on je na strani Dobra, ali nije Dobrica, kako ti to lijepim dječjim rječnikom pojednostavljuješ. Svijet nije crno-bijel i nikada neće biti. On je anđeo, on je na strani Dobra, on je sada slavan, a mi nismo. I on diktira pravila. A onaj tko diktira pravila čini granicu Dobra i Zla vrlo fleksibilnim mjestom. I na tom si mjestu ti večeras završila. Kraj priče“, Vlad ju je gledao svojim crvenim očima dok je protiv svoje volje gutala njegove riječi i shvaćala njihov sadržaj.

„I to je to?“ pitala je tiho.

„I to je to.“

 

 

Vratio se svom kaputu, ni ne pomišljajući da joj prizna kako je njega, ne tako davno, taj isti Gabrijel naveo da pokuša popiti Golemu krv. Krv koju Golem ne posjeduje...

A sve zato ne bi li Vlad vratio svoju staru slavu. Gorko se u sebi nasmijao vlastitoj naivnosti:

„I jesmo za groblje, nas dvoje, ovako naivni kakvi jesmo. Tu nas barem nitko ne ponižava, ako ništa.“