Lilith

Lilith, krilati ženski demon duge kose predstavlja središnju ličnost židovske demonologije, iako se Lilith ili neka njezina inačica javlja i u sumeranskom Epu o Gilgamešu, babilonskoj demonologiji, u asirskoj i kanaanitskoj predaji, pod sličnim ili različitim imenima. Svakoj od njih zajednička je djelatnost vezana isključivo za noć te se često spominje da joj moć i snaga opada sa dolaskom danjeg svijetla.

Odatle često dolazi i povezanost Lilith sa vampirskim svijetom s kojim dijeli „dnevne“ slabosti. Također im je zajedničko i hranjenje energijom žrtava koje se ne mogu obraniti, jer se napadi najčešće događaju u snu, a napadnute osobe ih nisu svjesne. U slučaju Lilith, koja na taj način postaje predvodnica sviju sukuba, demona koji se hrane seksualnom energijom, ona koristi ove noćne susrete ne bi li istovremeno postala i majka mirijade demona, stvarajući tako nesretnom muškarcu i dodatne, neželjene, demonske potomke.

Osim ovih izrazito seksualnih karakteristika, Lilith je poznata kao ubojica djece, ona koja djeci donosi sigurnu smrt ako nisu zaštićena amuletom ili nekim drugim prikladnim oblikom zaštite.

 

Ime Lilith dolazi od sumeranskog „lil“ što znači zrak, a ne od hebrejskog „lajla“ što znači noć. U Starom se zavjetu spominje samo jednom, u Izaiji, 34:14

14 Ondje će se sretat divlje mačke s hijenama, jarci će dozivati jedan drugoga; ondje će se odmarati Lilit našav počivalište.

S tom rečenicom počinje i završava Lilithin boravak u Bibliji, međutim, njezino se ime, a poglavito djela, spominju u Talmudu, Midrašima te Zoharu, glavnom djelu Kabale, no najpoznatije je njezino pojavljivanje u rukopisu pod nazivom „Alfabet Ben Sire“, u kojem se Lilith poistovjećuje sa prvom ženom Adamovom, onom koja je prethodila Evi.

 

Već se u Midrašu, objašnjenju koje prati židovske religijske spise, spominje epizoda u kojoj Adam, suočen sa Evinom  smrti nakon što su joj bili odbrojeni dani na Zemlji, liježe sa Lilith, zvanom Piznai, koju je zavela Adamova ljepota, te mu ona rađa muške i ženske demone koji nastaniše svijet. Prvi potomak ovog demonskog sjedinjenja bijaše Agrimas.

 

Nastavak ovakvog poimanja Lilith u odnosu na Adama srećemo ponovno u „Alfabetu Ben Sire, srednjovjekovnom tekstu nastalom negdje između 700 i 1000 godine N.E. Autor ovog spisa nepoznat je, iako se „Alfabet pripisuje autoru „Ecclesiasticus“-a, Ben Siri. Sam se rukopis sastoji od 22 aramejske i 22 hebrejske poslovice, popraćene hagadičkim komentarom. Djelo je ocjenjeno kao satirički zapis vezan za pojmove masturbacije, incesta i trudnoće.

Aramejski dio predstavlja stariji dio knjige. Hebrejski je dio znatno noviji i drugačijeg sadržaja od aramejskog. Predstavlja Ben Siru kao sina Jeremijinoga, čija je slava bila nadaleko poznata te je došla i do Nabukodonosorovoga dvora koji ga je pozvao da mu izliječi bolesnoga sina.

Ben Sira nema baš nekog velikog izbora jer mu kralj prijeti smrću stoga prione poslu te načini amulet sa Svetim Imenom te anđelima koji su zaduženi za ozdravljenja, oslikavajući amulet njihovim imenima, izgledom, slikom, krilima, rukama i nogama. Kralj je sve to gledao te na kraju upita Ben Siru: „A tko su ovi?“ Ben Sira  mu odvrati: „To su anđeli zaduženi za ozdravljenja: Snvi, Snsvi i Smnglof“ te započe priču...

„Dok je Bog stvarao Zemlju, stvorio je Adama koji je bio sam. Stoga on stvori Adamu dužicu (Postanak 2:18 I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on." ). I tako je stvorio Lilith, na isti način kako je stvorio i Adama, od zemlje. Čim su se ugledali, Adam i Lilith su se odmah počeli svađati. Lilith je tražila svoje pravo kao jednako stvorena, a Adam je isticao da je superioran i da mu se ona treba podčiniti. Podčinjavanje se odnosilo na sve aspekte života, pa tako i na seksualne odnose. Adam je smatrao da je njegovo mjesto na Lilith i da ne dolazi u obzir da tijekom njihova odnosa zamjene mjesta.

Lilith je ubrzo shvatila da njihovi razgovori ne vode konstruktivnom rješenju problema jer ju Adam nije slušao, a ni jedno nije planiralo odstupiti od svog mišljenja, te je stoga izgovorila Neopisivo Ime i nestala bez traga.

Adam se smjesta išao požaliti Stvoritelju koji je za odbjeglom Lilith poslao tri anđela. Oni su je našli na sredini Crveog mora te zahtijevali da se vrati s njima Adamu. Lilith je odvratila da se ona tamo ne vraća. Anđeli su joj zaprijetili da će je utopiti, na što im Lilith odgovori: „Idite od mene, ja sam stvorena zato da djeci donosim bolest. Imat ću vlast nad muškom djecom osam dana po rođenju, a nad ženskom dvadeset dana. Ali, ako vidim vaša imena i lik na amuletu uz dijete, ono će biti pošteđeno.“

Zadovoljni ovim dogovorom, anđeli su ostavili Lilith uz obećanje da će uz ljudsku djecu, dnevno umrijeti i stotinu njezine djece, s čime se ona složila.“

Ovom je nagodbom Ben Sira završio priču o razlozima zašto se na amulete novorođenčadi upisuju imena anđela Snvia, Snsvia i Smnglofa i zbog čega ih se prikazuje ne samo imenima već i detaljnim prikazom njihova lika.

 

Razlozi nastanka legendi o Adamovoj ženi koja je prethodila Evi nalaze se u nekonzistentnosti samih zapisa o stvaranju. U Postanku se spominju dvije inačice nastanka žene. Prvo su stvoreni istodobno, čovjek, muškarac i žena (Postanak 1:27)

27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28 I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"

A zatim odvojeno (Postanak 2:21)

21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.

Pretpostavka je da je prva žena bila Lilith, istovjetna Adamu po načinu i času stvaranja, dok je druga, Eva, stvorena nakon Adama i od njega, tj. njegova rebra, a ne od zemlje poput Adama.

 

Zohar, središnje djelo Kabale,  proširuje Lilithinu ulogu te joj dodjeljuje stalnog pratitelja Samaela, a nju postavlja za vladaricu Kraljevstva Zlih Sila, svijet paralelan onome u kojem prebiva Shekhinah, „Božanska Nazočnost“. Kao što je Shekhinah majka Kuće Izraelove, tako je Lilith majka Nesvetoga Naroda te vlada svime što je nečisto. Prvotnu verziju ove zamisli nalazimo kod Isaaca b. Jacob ha-Kohena. Kasnije se sama ideja razvijala te je Lilith počela u kabalističkim rukopisima preuzimati i druge uloge.

Jedna od njih je uloga kraljice od Sabe za koju se govorilo da je postavljala kralju Salomonu zagonetke na isti način na koji je to svojedobno radila Lilith, zavodeći na taj načina Adama u Edenu. Povijest se ponavlja, formula zavođenja prenosi se sa edenske Lilith na kraljicu od Sabe, a po aškenaskoj predaji čak i na Helenu od Troje te ostale „femme fatale“ čiji utjecaj na muškarce ostaje zabilježen, ali neobjašnjen. 

 

Interesantno je da su Lilithina područja djelovanja glatko pokrila dvije u davna doba neobjašnjive pojave: prva je noćna polucija, koja je ovako dobila uzrok koji nije ovisio o jadniku koji joj je podložan i samim time ga „oprao“ od moralne odgovornosti za tako „nemoralan“ čin, dok je tada nepoznati SIDS (Sudden infant death syndrome), sindrom nenadane smrti kod novorođenčadi, uz Lilith dobio savršeno objašnjenje i neprijatelja protiv kojeg se moglo boriti.

Sada kada je neprijatelj koji prijeti u spavaonicama muškaraca i lebdi oko kreveta rodilja i njihove novorođenčadi bio otkriven, proizvodnja amuleta je mogla krenuti.

Monasi zavjetovani na celibat spavali su sa rukama na preponama u šakama držeći raspelo kao obranu od Lilithinih noćnih posjeta.

Sinovi preminuloga u židovskim obiteljima nisu pratili oca na groblje da ne bi bili izloženi sramoti što uz njih lebde njihova demonska polubraća nastala iz očeva nevoljnoga općenja s Lilith.

U sobama rodilja crtali su se krugovi solju ili kredom sa čarobnim riječima: „Adam i Eva. Lilith van!“ dok su se na vrata dječje sobe ispisivala imena anđela zaštitnika: Snvia, Snsvia i Smnglofa.

U slučaju da se Lilith ipak nekako probije kroz sve te mjere opreza, a to se moglo primijetiti po smijehu koje bi se djetetu omaklo tijekom sna, znalo se koje se mjere trebaju poduzeti: nasmijano dijete se trebalo lagano prstom udariti po usnama te bi tada Lilith nestala.

Amuleti sa imenima anđela te njihovim likom u svrhu zaštite novorođenčadi radili su se i tijekom  18. stoljeća.

Lilithina je prijetnja još uvijek bila živa...

 

No, ako bi si postavili pitanje, kako je Lilith uopće postala zla, kada je stvorena na isti način kao i Adam od strane Boga i na Njegovu sliku, jedini je odgovor taj da nije bila pokorna Adamu. Istu je grešku kasnije ponovila i Eva koja je, koristeći se „neprimjerenim“ sredstvima, navela Adama da proba čuvenu jabuku i tako dobije izgon iz Raja zemaljskog.

 

Pouka priče o Lilith mogla bi se stoga svesti u dvije rečenice: žena koja se ne podčinja muškarcu, loša je žena i nosi zlo sa sobom. A ako je još k tome i lijepa, postaje majka sviju zala...