Golem

Golem ( hebrejski: גולם‎ ) je biće ljudskog oblika stvorenog pomoću magije pri čijem oživljavanju najbitniju ulogu imaju moć govora i slova. Odmah u početku treba odvojiti golema od potencijalnih fiktivnih srodnika kao što su to zombi i vampir. Naime, za razliku od posljednje dvojice koji su proši faze: živo-mrtvo-oživljeno, golem ima samo dvije faze: neživo-animirano.

Razliku čini činjenica da golem prije svog "oživljavanja" nije imao život, te da ga nikad neće ni imati. On je samo pokretna masa blata kojom upravlja njegov stvaratelj pomoću magije hebrejskih slova i riječi. Golem je opozit utvari: ona je duh bez forme, golem je forma bez duha. I ništa više od toga.

 

Pojam "golem" se u Bibliji spominje samo jednom i to u Psalmu 139:16.  Na hebrejskom (The Westminster Leningrad Codex) to izgleda ovako:

 16 םגָּלְמִ֤י ׀ רָ֘א֤וּ עֵינֶ֗יךָ וְעַֽל־סִפְרְךָ֮ כֻּלָּ֪ם יִכָּ֫תֵ֥בוּ יָמִ֥ים יֻצָּ֑רוּ אֶחָ֣ד בָּהֶֽ

Prva riječ לְמִ֤יגָּ  predstavlja našeg golema, u prijevodu "bezoblično tijelo", (New International Version, ©2010):

16 Your eyes saw my unformed body;
   all the days ordained for me were written in your book
   before one of them came to be.

koje se u hrvatskom prijevodu (Kršćanska sadašnjost, Zagreb) pretvara u:

16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

 

Prijevodi čine čuda, pa tako i da golemi nestaju.

 

Iako spomenut samo jednom, pojam "golem" u Talmudu se često spominje kao oznaka za nešto bezoblično i nesavršeno, dok se u filozofiji koristi za tvar bez forme. Adam je u prvih 12 sati svoga postojanja bio "golem", imao je tijelo, ali ne i dušu (Talmud, Traktat Sanhedrin 38b).

Iako mnogi narodi imaju u svojim legendama dio o oživljavanju kumira i idola, oživljavanje golema je u potpunosti vezano za jedan od glavnih motiva Tore, a to je moć stvaranja koja je sadržana u govoru samom i u slovima hebrejskog alefbeta. Sam Jahve stvara svijet izgovorenim zapovijedima, stoga se svako stvaranje u judaizmu neminovno veže uz govor i pismo, poglavito uz sveta Imena Boga te uz slova Tore općenito.

 

Začetke legende o golemu nalazimo u 4. stoljeću. kada rabinu Zeiri na vrata stiže biće poslano od rabina Abbe ben Rav Hamma, zvanog Rava. S obzirom da golemu njegov stvoritelj nije u mogućnosti dati duh i dušu koji mu omogućavaju govor, golem nije odgovarao na pitanja rabina Zeire po čemu on zaključuje da je biće nastalo putem magije te ga riječima pretvara u prašinu.

Iako samo Pravedni, oni koji su bliski Bogu, mogu dobiti od Njega blagoslov stvaranja, ipak je ono što čovjek stvori samo sjena Božjeg stvaranja. Bog može dati dušu, a čovjekovo je stvaranje nesavršeno. Golem je stoga uskraćen za najsvetiju stavku ljudskog postojanja: govor i pismo. I to je pouka priče o rabinu Rezi.

 

Druga priča govori o dva učenjaka koja su proučavala "Sefer HaYetzirah", Knjigu Stvaranja svaku večer Šabata. Knjiga stvaranja spekulativnog je karaktera iako se bavi magijskim značenjem pojedinih slova hebrejske abecede (alefbet)  te njihove upotrebe u procesu stvaranja. Dio Knjige sadrži i "recept" za izradu golema, iako se njegovo stvaranje i dalje u tom razdoblju razvoja legende održava na simboličkoj razini. Pričao dva učenjaka završava tako da su uz pomoć Sefer HaYetzire stvorili tele te ga pojeli. Legenda govori da su nakon toga zaboravili sva dotad stečena znanja čime se poziva na oprez prilikom "igranja Boga".

 

U srednjem vijeku golem se među učenjacima smatra razinom uspjeha u dotadašnjem naukovanju te ne predstavlja biće koje se stvara da bi služilo određenoj praktičnoj svrsi. Vezan uz ekstatičke osjećaje prilikom izvođenja pojedinih rituala, golem ostaje isključivo u domeni mističnog i asptraktnog.

 

Legende o golemu kao o konkretnom biću koje biva stvoreno od zemlje,oblikovano na isti način kao što je Bog oblikovao Adama, pojavljuju se među njemačkim židovima u periodu od 15. stoljeća pa nadalje, varirajući od izvora do izvora, od situacije u kojoj se golem pojavio do uzroka njegove pojave. Isto vrijedi i za načine oživljavanja.

 

Naputak za stvaranje golema u svim slučajevima zahtjeva oblikovanje lika od zemlje, bilo to blato ili glina.U jednoj je slučaju dovoljno da se na čelu zemljane statue upiše riječ "emet" (na hebrejskom: אמת ) , satavljena od tri slova: alef, mem i tav, što na hebrejskom znači istina. Golem se "ubija" na način da mu se sa čela  briše prvo slovo riječi, a ujedno i prvo slovo hebrejsko alefbeta, slovo alef (א), te ostaje riječ "met" što znači smrt. Rjeđa inačica ove verzije je upisivanje riječi "adam" (אדם), što na hebrejskom znači i čovjek i ime prvog čovjeka, prilikom "oživljavanja", dok brisanjem početnog slova alef (א) ostaje samo "dam" (דם), "krv" i time se prekida golemov "život".

Druga varijanta stvaranja golema govori o izgovaranju posebnih formula i tajnog imena Boga dok se hoda u krug oko zemljanog tijela. Slijedeći obrnuti postupak, golema se lišava danog mu života.

Treća opcija je stavljanje papirića sa Božjim imenom u golemova usta ili na ruku. Micanjem papirića izaziva se golemova smrt.

Sve tri verzije i stvaranja i uništavanja golema vezane su isključivo za slova i riječi koje imaju magično značenje i koji omogućuju poznavatelju da se njima koristi čak i u svrhu stvaranja bića koje mu može služiti.

 

U 16. stoljeću na području današnje srednje Europe, uslijed čestih progona i lažnih optužbi, u židovskom se narodu javila potreba za legendama o zaštitniku njih kao naroda Izraelovog.

Upravo u to doba javlja se najpoznatija pričao golemu, golemu iz Praga kojeg je stvorio osobno praški rabin Yehudah Levi ben Betzalel Loew zvan Maharal. Jedan od velikih židovskih mislilaca 16. stoljeća, autor brojnih knjiga iz područja židovskog prava, filozofije i morala koji je razvio sasvim drugačiji pristup znanju sakupljenom u Talmudu, poznat je također i kao stvoritelj golema.

Jedna verzija govori da je Maharal stvorio golema ne bi li zaštitio svoj narod od takozvane "krvne klevete" kojom se Židove optuživalo da rabe krv djece za pravljenje beskvasnog kruha, a koja je bila rasprostranjena u to doba. Druga pak varijanta smješta radnju u doba pred Uskrs kada su crkveni oci pokušali pokrenuti još jednu hajku protiv Židova. Kako god da bilo, praški je rabin uz pomoć svog zeta napravio golema koji je štitio Židove na način da je po ulicama Praga hvatao one koji su pokušavali u židovski geto ubaciti tijela ubijene djece kao dokaz krvne klevete te ih predavao gradskim vlastima koje su na kraju bile prisiljene javno obznaniti da Židovi na sebi nemaju krivice.

Problem je nastao kada je golem, koji je iz dana u dan postajao sve veći rastom i jači nadnaravnim moćima počeo ubijati nevine ljude po ulicama te se oteo kontroli rabina  Loewa koji je bio prisiljen uništiti golema maknuvši mu slovo alef sa čela.

Legenda kaže da je beživotno tijelo spremio u potkrovlju današnje praške "Stare Nove Sinagoge", makar postoji priča koja govori da je golemovo tijelo od tamo ukradeno te premješteno pokopano na mjestu današnjeg tornja Žižkov u Pragu. Modernije verzije spominju i nacističkog agenta čiji je pokušaj uništavanja golema tijekom Drugog svjetskog rata završio njegovom vlastitom smrću.

 

Iako se smatra da je pričao praškom golemu nastala u 18.stoljeću, vjeruje se daje ona novovjeka tvorevina nastala pod utjecajem Katzovom manuskripta, davno izgubljenog dnevnika o stvaranju golema čiji je autor navodno zet rabina Loewa. Tekst pod nazivom "Maharalova čuda: praški golem" objavio je 1909.godine Yudl Rosenberg za koga se smatra da je osobno tvorac priče o praškom golemu.

 

Tko god da započeo sagu o golemu, imao je brojne sljedbenike počevši od sir Arthura Conana Doylea čija se priča "Jew's Breasplate" izdana 1908. spojila sa Rosenbergovim djelom, Frankenstein  Mary Shelley inspiriran je legendom o golemu, dok je golem idejni praotac sviju robota. Praćenje ove teme u raznim vidovima umjetnosti danas je skoro nemoguće jer se idejom o stvaranju živog iz nežive tvari ili barem idejom o mogućnosti stvaranja bića posredstvom magije bave ne samo knjige, filmovi, serije i stripovi, već i glazbena djela, opere i baleti.

 

U ljudskoj je prirodi biti očaran mogućnošću stvaranja. Međutim, sve priče o golemu završavaju tužno s porukom da nije u moći čovjeka od nežive tvari stvoriti nešto što je živo i da to završi na dobro. Stoga je pametnije taj posao prepustiti onome tko je već dokazao da mu takve stvari idu od ruke…